Kada đavo uđe u čoveka, najpre ga ubedi da mu “nije potreban niko”, rekao je otac Predrag Popović.
Kada kažemo da nam u životu niko ne treba, đavo počinje da nas odvaja od suštine, rekao je otac Predrag Popović.
“Meni ne treba niko. Samo ja i Bog”, razmišljanje je koje sa sobom nosi brojne zamke, poput odvajanja od porodice i upadanja u lenjost, te je sa osobom koju tako razmišlja lakše upravljati, rekao je otac Popović.
Ovaj stav uči nas da volimo samoću, a takac odnos prema životu može biti opasan za čoveka.
Foto: Printscreen/Instagram
“Čovek misli da služi Bogu, ali nije tako”
– Đavo je time udario na suštinu spasenja čoveka, a čovek i dalje ima utisak da je Božji i da služi Bogu. Posle toga je sve veoma lako – rekao je sveštenik na svojim društvenim mrežama.
Prema rečima duhovnika, kada se čovek udalji od porodice i zajednice, postepeno se udaljava od zdrave duhovne ravnoteže, a takvo stanje otvara prostor pasivnosti, unutrašnjoj praznini i gubitku životne energije.
– Kad čovek izađe iz zajednice, kad čovek izađe iz porodice, veoma je lako njime manipulisati. Prva stvar koju “demon” radi kada uđe u čoveka jeste to da ga odvaja od porodice. I čovek počinje da voli da je sam i u svojim mislima – upozorio je otac Predrag Popović.
On savetuje da je granica između zdrave samostalnosti i potpune izolacije tanka, ali i opasna, jer je čovek po prirodi socijalno biće, dok udaljavanje od bližnjih izaziva duhovnu prazninu i unutrašnju ranjivost.
BONUS VIDEO










